U jednom Čikaškom listu jednom je napisano: ima na Balkanu jedna zemlja koja
se graniči sama sa sobom. Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada. Gdje
nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji
gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju nogomet, a
pobjeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci. Svi žure na posao, a
nitko ne stiže na vrijeme. Gdje osmosatno radno vrijeme traje dvanaest sati.
Gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo. Gdje su novinari slobodni da
napišu što god im se naredi. Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo.
Gdje su javne nabavke tajne, a državne tajne javne. Gdje se ratovi nikad ne
završavaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan.
Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta
za domaću. Gdje ljudi slave slavu, idu u hramove, a psuju Boga. Gdje pametne
zbog nerazumijevanja proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima.
Gdje nepismeni pišu gramatiku. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija
normalno stanje. Gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke.
Gdje se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemamo pravo. Gdje se svako
svakome smješka, a nitko nikome ne želi dobro. Gdje sudski postupci traju
duže od života. Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta.
Gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom na budale. Gdje
smatraju da će zemlja duže napredovati ako što više nazaduje.
Na koju god zemlju ste pomislili, pogodili ste !!!